Luka Balvan | Zlatko Sudac | Frane Franić | Mirjana Dragičević-Soldo | Jakov Čolo | Jozo Zovko | Ivan Dragičević | Vicka Ivanković-Mijatović | Marija Pavlović-Lunetti

VIDIOC IVAN DRAGIČEVIĆ:
GOSPA NAS ODGAJA S LJUBAVLJU

Među šestero djece iz malog sela Bijakovića, koja su prije dvadesetsedam godina prvi put susrela ženu neopisive ljepote, ni ne sluteći da će im taj susret promijeniti život i da će od tada stalno biti s Njom, bio je i Ivan Dragičević. Ivanu je tada bilo šesnaest godina i kako je sam ispričao, bio je veoma stidljiv i povučen, nije ni znao da se Gospa može ukazati, nikada prije nije ni čuo za Fatimu ili Lourdes. Marljivo je radio s roditeljima na polju duhana i jedva čekao blagdane da može zaigrati nogomet i odmoriti se. Te srijede 24. lipnja 1981. otišao je s roditeljima na sv. misu u 11 sati.

* Možete li za čitatelje Glasa mira ispričati što je dalje bilo toga dana?
- Poslije ručka jedan moj prijatelj došao je po mene i otišli smo s ostalim prijateljima igrati nogomet na livadu. Predvečer smo krenuli prema kućama i putem smo sreli Vicku, Mirjanu i Ivanku. Jedan od prijatelja ih je pitao kuda idu, a one su odgovorile da će prošetati i potražiti ovce. Mirjana je živjela u Sarajevu i samo je preko ljeta bila kod bake. Ivanka je živjela u Mostaru, Vicka je išla u školu u Međugorje tako da sam je bolje poznavao. S prijateljem sam se vratio kući presvući, a zatim smo otišli k Ivanki gledati košarku jer ja u to vrijeme nisam imao TV. Nakon prvog poluvremena otišao sam s prijateljem kući nešto pojesti i putem smo čuli iz daljine da nas netko zove. U onom zelenilu nismo nikog vidjeli, pa nismo ni obraćali pažnju na to. Kad smo se okrenuli, vidjeli smo Vicku kako trči prema nama i govori: "Dođite, dođite vidjeti Gospu!" Nismo joj baš vjerovali, ali Vicka je bila jako uporna i ja sam je u tom trenutku doživio posve drukčijom nego inače. Tako smo krenuli prema brdu.
U nas se počeo uvlačiti neki strah. Kad smo došli do tog mjesta, ugledali smo druge dvije djevojke. Bile su okrenute prema brdu i plakale kao da nisu svjesne u što gledaju. Vicka nam je rukom pokazala prema gore i ja sam tri puta pogledao i spazio Gospin lik. Kad sam je ugledao, pobjegao sam takvom brzinom da ni sam ne znam kako sam došao kući. Nikome nisam ništa govorio, no cijele noći nisam mogao zaspati. Bojao sam se mraka, bojao sam se i razmišljao kamo ću pobjeći ako Ona dođe u moju sobu... Jedva sam čekao jutro. A ujutro su moji roditelji već znali da sam i ja bio tamo.

* I kako su reagirali?
- Veoma zbunjeno, s nevjericom. Upozoravali su me da pazimo što govorimo, bojali se što će biti s nama, hoće li nas policija odvesti. Bio je to prvi šok. I sami svećenici nisu bili baš sigurni u ono što mi govorimo, a moram priznati da ni ja nisam bio baš siguran.

* Kako ste znali da je to ipak Gospa?
- Drugog dana, poslijepodne, počelo se skupljati mnogo ljudi. Kad smo se spremili da idemo na brdo, pojavila su se ambulantna kola i odvezla nas u Mostar k doktoru Vujeviću. Ja sam ušao prvi, i dok sam izišao, nikog više nije bilo na hodniku. Ostali su otišli i vratili se na brdo, a mene je stric, vozač ambulantnih kola, vratio kući. Tako nisam bio na ukazanju na brdu, ali Gospa mi se ukazala u kući. Ne mogu opisati taj strah. Došla je do mene, stavila ruke na moje rame i rekla: "Ne boj se! Ja sam tvoja Majka! Ne boj se ničega!" Pitao sam je zatim tko je ona, jer ja nisam znao, a ona je odgovorila: "Ja sam Blažena Djevica Marija, ja sam Kraljica mira!"

* Opišite nam, Ivane, kako izgledaju vaši susreti s Gospom.
- Vrlo jednostavno. Ni jedan susret u ovih dvadesetsedam godina nije bio isti. Uvijek je to iznova novi doživljaj, novi osjećaj. Brižna majčinska ljubav, pažnja, neka nova tema koju ona potakne. Za svaki susret se pripremam molitvom krunice. Dok molim krunicu, što je bliže 18.40 sati, to je više osjećam u svom srcu. Ne vidim je, ali je osjetim. Kad molimo sedam Očenaša i molimo za ukazanje, Ona dođe.

* Govorite li prvo vi ili Gospa? Imate li mogućnosti postavljati pitanja?
- Susret s Gospom je obostran razgovor. Gospa više govori nego ja. Postavljamo pitanja, to su većinom pitanja za potrebne, za bolesne ili za naše obitelji, a Gospa nam u tome pomaže i vodi nas.

* Mnogi kažu da je vama lako kad vas vodi Gospa. Postoji li i za nas koji Gospu ne vidimo takav put?
- Postoji. Gospa nam ga nudi dvadesetsedam godina. Živjeti njezine poruke, prihvaćati njezine poruke, to je idealan put, duhovni put kojim nas Gospa želi obnoviti, da bi nas tom obnovom mogla uvesti u ono što nas još čeka.

* Ivane, gdje vam se Gospa sve ukazivala? Postoji li određeno mjesto i vrijeme?
- Mjesto i vrijeme nije važno. Ja nastojim biti na mjestu gdje se mogu pripremiti, inače, ako idem na put i znam da ću u vrijeme ukazanja biti u zrakoplovu ili negdje u automobilu, uvijek je dan prije pitam gdje će mi se ukazati. Ona na to kaže: "Kada dođeš na mjesto, uvečer u 10 sati..."

* Recite nam, Ivane, kako Gospa izgleda?
- Gospu je jako teško opisati riječima. Kada govorim hodočasnicima u velikoj dvorani, tu je izložena velika slika koja je možda najvjerodostojniji, najbliži Gospin opis koji smo nas šestoro pokušali prenijeti umjetniku koji ju je naslikao. Međutim, još je puno stvari koje treba nadograditi i promijeniti. No, promatrajući sve ostale slike, ta ima najviše sličnosti.
Kad je pokušam opisati i kažem da ima sivu haljinu, bijeli veo s krunom od zvijezda, crnu kosu, oči plave, obraze rumene, ja time nisam puno rekao i ne mogu opisati njezinu pravu ljepotu. Važno je nešto drugo. Njezina ljubav, njezina nježnost, njezina dobrota, njezina zabrinutost za nas, za naše spasenje.

* Kakva je Gospa u posljednje vrijeme, je li zabrinuta, radosna zbog obraćenja?
- Na njoj se vidi zabrinutost, ali ipak je vesela. Kroz svoju radost želi nas poticati. Kaže nam: "Draga djeco, ovaj svijet, ovo čovječansto ima budućnost, ali se vi morate mijenjati. Morate se vratiti Bogu, morate vratiti molitvu u vaše obitelji, početi moliti s djecom, slaviti sv. misu, ići na ispovijed, morate se klanjati pred Presvetim sakramentom, morate praštati jedni drugima... Zna Gospa da mi nismo savršeni, ali važno je htjeti nešto, važno je pokušati.

* Rekli ste da vidite Gospu kao svaku drugu osobu, trodimenzionalno. Jeste li ikada dodirnuli Gospu ili ona vas?
- Jesam, čak i moja djeca. Na Božić u ponoć kad je bilo ukazanje uzeo sam svoju djecu u naručje i njihovom rukom dotaknuo Gospinu.

* Znate li zašto je Gospa odabrala baš vas šestero i župu Međugorje? Je li vam to ikada rekla?
- Koliko se sjećam, kad smo na početku Gospu pitali zašto ovo mjesto, Ona je reka da joj je ovaj narod bio posebno odan i posebno se žrtvovao u ono vrijeme i trpio za svoju vjeru. Moram reći da ne znam što se sve dogodilo u jednom periodu jer sam već 28. kolovoza otišao u sjemenište. Tek sam se 1983. vratio u Međugorje. Dvije godine sam proveo u Visokom, a jednu školsku godinu u Dubrovniku. Tako ne znam mnoge stvari koje je Gospa govorila drugima.

* Spomenuli ste sjemenište, djecu. Je li vam Gospa nešto sugerirala?
- U ono vrijeme pošao sam u sjemenište. Naišao sam na mnoga nerazumijevanja u Visokom i Dubrovniku, i jasno, posavjetovao sam se s Gospom što je najbolje. Gospa me pozvala da se vratim u Međugorje, rekla je da će me Ona voditi, i eto tu sam i želim da me vodi i dalje.

* Ovo je možda prigoda sjetiti se i Gospinih poruka koje je davala preko Marije 25. u mjesecu kad je rekla: "Ja se u svojoj poniznosti klanjam vašoj slobodi."
- Svakako. Bog i Gospa dali su svakom čovjeku slobodu i neće mu je oduzeti. Ja sam po slobodi koju mi je Bog dao izabrao sakrament obitelji, što je sveta stvar, i ja sam sretan. I u svom životu i u svom braku.

* Znate li vi odgovor na često pitanje zašto ukazanja tako dugo traju?
- Za to itekako ima razloga. Mi danas vidimo svijet u kojem živimo, ali Ona nas svojom majčinskom brigom želi izvesti iz slijepe ulice, uzeti nas za ruku i dovesti u miru svome sinu. Istina je, imamo Crkvu, imamo sakramente, Bibliju, ali pitanje je koliko mi to u praksi živimo? Zato nas Gospa tako dugo poziva da budemo svjesni što imamo i da počnemo iz toga rasti.

* Troje vidjelaca, Mirjana, Ivanka i Jakov, nemaju više svakodnevna ukazanja, oni su dobili posljednju desetu tajnu. Vi ste ih dobili devet i još uvijek imate ukazanja.
- Ja sam dobio devetu tajnu već 1985. i od tada ništa. Gospa odlučuje kako će i kada reći tajne. One su vezane uz svijet, uz Crkvu, uz najviši nivo Crkve, uz župu, uz vidioce i znak koji će postaviti. Mi vidioci smo međusobno razgovarali samo o zajedničkim tajnama.

* Kraljica mira obećala je ostaviti na Brdu ukazanja neki znak. Znate li kakav će to znak biti?
- Znam kada će se dogoditi i kakav će biti.

* Kakav će biti?
- To ćete vidjeti.

* Čuli smo da će taj znak biti trajan, vidljiv i neuništiv. Je li doista tako?
- Tako je.

* Je li vam Kraljica mira rekla zašto se ukazala svijetu?
- Sve poruke koje je Gospa dala u ovih dvadesetsedam godina odnose se na poruke mira, poruke molitve, molitve srcem, poruke obraćanja, poruke pokore i posta, čvrste vjere, ljubavi.

* Postoji li poruka koja je posebno važna?
- Posebno bih htio izdvojiti poruke mira i pokore. Bez mira teško je sve druge poruke ostvariti, teško ih je živjeti ako čovjek nema mira sam sa sobom, ako nema mira u obitelji. Gospa stoga poziva obitelji da mole krunicu, da žive poruke.

* Ivane, i vi imate obitelj, kako ona doživljava vas kao vidioca?
- U ovih dvadesetsedam godina moj život se u potpunosti promijenio. Ni u jednoj školi ne može se naučiti koliko u školi mira, školi ljubavi. Moja supruga Loreen i ja pripremali smo se za brak kroz Gospine poruke. Želimo sve to prenijeti i na svoju djecu - Kristinu Mariju, Mikaelu i Daniela. Kad se supruga i ja počnemo pripremati za molitvu u 6 sati, Kristina Marija već zna da će Mimi doći, tako ona zove Gospu. Pitamo je ima li kakvu poruku za Gospu, i kad nešto poruči, makar i jednu riječ, ona je puna ljubavi.

* Da li vas Gospa ikada opominje?
- Gospa nikada ne kritizira, ona skreće pažnju, bolje reći odgaja. S mnogo ljubavi i topline pokazuje nam što je dobro.

* Vicku i Jakovu Gospa je vodila u čistilište i pakao, a drugi su vidioci to vidjeli kao u filmu. Nisu vidjeli pakao, samo raj i čistilište. Jeste li vi nešto od toga vidjeli?
- Ja sam vidio samo raj. Kad govorim ljudima, velim im da sam s Gospom išao u raj. Kao prvo, Gospa me tijelom vodila u raj. Kad sam došao u raj, s jednog malog brdašca gledao sam prostranstvo bez granica, gdje ljudi hodaju, pjevaju, odjeveni u plave i bijele haljine. U tom uzbuđenju nisam mogao zapamtiti sve. To je neopisiva ljepota koja se ne može uspoređivati s bilo čime i jako, jako teško je to opisati riječima. Sjetim se evanđelja gdje piše: 'A oko nije vidjelo, a oko nije čulo, a srce nije poželjelo.' Tako i ja kažem: ako dođemo, vidjet ćemo.

* Jesu li u raju svi ljudi jednake dobi?
- To sam zaboravio reći. Kad sam vidio ljude kako hodaju i mole, nije bilo starih ni mlađih, svi su jednake dobi.

* Je li Gospa ikada govorila o tome gdje je više duša našlo vječnost u raju ili u čistilištu i paklu?
- Preko mene direktno ne.

* Ivane, kako je biti s Gospom svaki dan i gledati u nebo 5, 10 minuta, pola sata, pa se opet vratiti na zemlju i dalje živjeti u realnosti?
- Ponekad mi je potrebno po nekoliko sati nakon ukazanja da se vratim u stvarnost. Ne mogu to lako izbaciti iz sebe, u tome se svi osjećaji pomiješaju.

* Vi vidioci imate svaki svoje molitveno poslanje. Znamo da je vaše moliti za mlade i svećenike. Što Gospa poručuje mladima?
- Gospa je željela od mene da posebno molim za svećenike i da radim s mladima. Ona danas više nego ikada, uporno i strpljivo, traži obnovu obiteljske molitve. Najbolje je djecu učiti molitvi od malena, već od četvrte godine. Nije dovoljno dijete voditi kroz život od 12 godina, treba početi od početka i nastaviti cijeli život, a ne čekati da ih škola odgaja. Gospa uporno poziva na obiteljsku molitvu kao nešto najvažnije na svijetu. Tada svećenik može nadograđivati ono što su roditelji započeli. Treba imati bazu, a to je obitelj, obiteljska molitva. Gospa kaže: "Draga djeco, svaka vaša obitelj mora biti molitvena grupa."

* Što možemo učiniti za našu Gospu i što ona očekuje od svoga naroda?
- Gospa očekuje od svoga naroda da se u ovom vremenu mnogih previranja probudi. Gospa čeka da prihvatimo poruku, tu dobru i radosnu vijest na koju nas poziva da je počnemo živjeti. Ona poziva župu i sve župljanje da se duhovno probude, izdignu i počnu prihvaćati što ona traži kako bi počeli mijenjati današnji svijet. Svima nama je važno prihvatiti molitvu. Gospa kaže: "Draga djeco, jedino s povratkom molitve u vaše obitelji, može ozdraviti duhom vaša obitelj." Danas je čovjek duhovno bolestan. Kada ozdravi duhovno, on će i fizički ozdraviti. To je poruka za sve nas: duhovno ozdraviti.