Luka Balvan | Zlatko Sudac | Frane Franić | Mirjana Dragičević-Soldo | Jakov Čolo | Jozo Zovko | Ivan Dragičević | Vicka Ivanković-Mijatović | Marija Pavlović-Lunetti

VIDJELICA MIRJANA DRAGIČEVIĆ-SOLDO:
UVIJEK SE RADUJEM BOŽIĆU I MALOM ISUSU

Šarmantna, uljudna, uvijek nasmijana lica, naša vidjelica Mirjana Dragičević-Soldo, ugodno me primila u svom domu koji je naveliko odisao blagdanskim ugođajem. U svakom kutku bio je s ljubavlju postavljen poneki simbol nadolazećeg Božića. Čuvši temu o kojoj sam htio s njom razgovarati, uistinu se oduševila i bez ikakvog dvoumljena prihvatila je razgovor za "Glas mira". Sigurno pogađate da je tema našeg razgovora bila upravo vrijeme u kojem se nalazimo, vrijeme radosnog iščekivanja rođenja Isusa Krista, koji je njoj jedan od najljepših crkvenih blagdana. Zanimalo nas je kako se Mirjana kao vidjelica i kao majka priprema za božićno slavlje.

Vidjelica Mirjana imala je svakodnevna ukazanja do Božića 1982. godine, kada je dobila desetu tajnu. Pri tom susretu Gospa joj je rekla da više neće imati svakodnevna ukazanja, ali da će imati izvanredna ukazanja 18. ožujka dok je živa. No od 2. kolovoza 1987. Mirjana ima i ukazanje svakog drugog u mjesecu, kada s Gospom moli za one koji još nisu upoznali ljubav Božju, odnosno, za nevjernike, jer Gospa vjeruje da "još" ima nade da nešto učinimo za njih. Ukazanja koja ima svakog drugoga u mjesecu događaju se u Cenacolu kod liječenih bivših ovisnika, a za te susrete kaže:

- Tu se najljepše osjećam jer mislim da se oni ponovno rađaju, ponovno upoznaju onaj pravi život s Isusom Kristom, a da bi upoznali taj život s Isusom Kristom, potrebna im je majka. Zato se ja ondje lijepo osjećam, a i oni se zahvaljuju jer se i oni lijepo osjećaju. Kad ja stignem, oni već sve lijepo s ljubavlju pripreme. I što je meni najvažnije, na to ukazanje može doći svatko tko osjeti potrebu da bude prisutan. Za Božić su nam srca najotvorenija i tada smo najspremniji prihvatiti Svjetlost koja nam dolazi. Gospa, želi da mi uvijek imamo tu svjetlost i svakog drugoga u mjesecu moli da prihvatimo tu svjetlost, da prihvatimo njezina Sina jer mi možemo imati sve što postoji materijalno, ali ako nemamo mir, nemamo Isusa Krista nemamo ništa. I to je ono čemu nas ona uči: da u nama zavlada Isus Krist pravi mir.

* Može li se u Gospinim ukazanjima primijetiti da nam navještava Božić i da nas za njega priprema?
- Osjeti se to. Više preporučuje ispovijed, molitvu, dobra djela. Osjećam da ona želi da smo spremni za to novo rođenje Isusa Krista, da se Isus nanovo rodi u našim srcima.

* Dok razgovarate, upućuje li vas izravno na Božić?
- U mojim ukazanjima svakog drugoga u mjesecu Gospa o tome diskretno govori. Ja vam sada ne mogu mnogo reći i mnogo otkriti, ali toliko je boli i patnje u svijetu i toliko je onih koji još nisu upoznali ljubav Božju da je ona sada sva u tome, želi da se ti ljudi obrate, da upoznaju Boga, danas, ne sutra, jer sutra je već kasno. Ona diskretno, onako kako sam ja to razumjela, a ne mora biti tako, poziva da se sad rodi Isus u našem srcu, danas, a ne da se čeka 25. prosinca.

* Kako hodočasnicima tumačite Božić i kako ga osobno doživljavate?
- Znam da je najveći kršćanski blagdan Uskrs i znam da smo se mi preko Isusa Krista spasili, ali Božić je ono lijepo, nešto obiteljsko. Možda zato što je Isus mali, što se tek rodio i kao beba asocira na neku nježnost, neku zaštitu, želiš ga uzeti i ponijeti u svoj dom. Zato je Božić nešto što iščekujem i želim da ga moja obitelj i ja iščekujemo u molitvi, u postu, da bi nam srce moglo biti otvorenije i radosnije prema tom malom Isusu. Da on ne treba dugo lupati na naše srce, već da ga samo dodirne i da se ono otvori. Tako ja nastojim i svoju djecu naučiti. Ne mislim da su darovi pogrešni, jer i nama je darovan Isus, ali mislim da darovi ne smiju prevladati nad onim duhovnim. Na prvo mjesto treba staviti ono duhovno, a potom neka i darovi budu obilježje Božića, znak pažnje u obliku neke sitnice kojom pokazujemo da mislimo na druge i oni na nas.

* U kakvom okruženju slavite Božić, imate li kakvih želja u tom iščekivanju?
- Zbog ukazanja, kako bih rekla, odrasla sam s Gospom. Ja ne mogu, možda je to smješno i nije lijepo reći, ali ja ne mogu iščekivati nešto što vole normalni ljudi. Za mene bi bio najljepši poklon da Gospa nema suza na svom licu, da ih obrišemo svojom molitvom, da pođemo svi za njezinim sinom. Svakog drugoga u mjesecu gledam to tužno lice, to me boli. Najviše bih voljela da svi prihvate Isusa i da se skine tuga s lica naše Majke.

* A kako teku pripreme u obitelji i vašem domu uoči Božića?
- Najprije želim da sve pospremimo, do posljednje sitnice. Govorim djeci da će doći Isus i da taj dan kuća mora biti posebna. Potom se damo na čišćenje i to s radošću, nije nam teško. Kitimo kuću, stavljamo grančice, cvijeće, na već prije određena mjesta. Bor uvijek prepustimo djevojčicama da ga same svojim ručicama okite, pa makar i ne bio uvijek savršen. Ispod bora stavljamo jaslice, ali Isusa stavimo tek kad dođe Božić, do tada ga čuvamo. Na taj način djecu podučavamo i duhovnoj radosti, da sve ne bude samo komercijalno. Ako nemate duhovne radosti, kad otvorite dar i samo kažete 'hvala, niste trebali', na tome će završiti Božić. Ja želim da moja obitelj duhovno doživi malog Isusa jer će tek tada osjetiti čar Božića.Nekoliko dana prije pečem i razne kolačiće, a i kod baka se malo "ogrebemo" za koji drugi kolač da ukrasimo naše zdjelice kako bi sve bilo ljepše i šarenije.Obično Božić provodimo s mojim i Markovim roditeljima. S jednima smo na ručku, a s drugima na večeri. Veoma je važno da djeca osjete zajedništvo i poštovanje prema starijima. Želim da su moja djeca spremna učiniti nešto za stare i nemoćne kako bi im na taj način donijeli malo radosti.

* Kakav bi bio vaš scenarij kad bi ga vi radili za Božić?
- U mom scenariju bilo bi mnogo molitve. Molila bih Boga da mi pošalje Duha Svetoga da mi pomogne da mogu učiniti sve što on traži od mene, da uspijem učiniti baš ono što je dobro, da ispadne baš s Bogom. To znači puno bih se molila i postila jer kroz molitvu i post dolazi duhovnost.Dane Božića duboko doživljavam jer ih proživljavam s Gospom. Puno plačem jer se u mislima stavim na njezino mjesto, pa razmišljam kako je njoj bilo, koliku je vjeru u Boga imala, koliko mu se predala, a da nije pitala zašto, kako? I onda nekako, kao žena stavljam se na njezino mjesto, što muškarcima i nije tako lako, i sve te patnje koje je podnijela, porođaj, noć, strah majke, sve to živim s njom i patim. Bože, kako li joj je bilo? Sutradan sam presretna jer je sve dobro završilo. Gospa je presretna, rodila je zdravoga sina, učinila je što je Bog od nje tražio, pa sam i ja presretna i radujem se Božiću i malom djetetu.

* Najljepša vam hvala na ovim lijepim riječima i na ovom ugodnom razgovoru.
- Hvala vama što njezine poruke širite jer je Gospa stotinu puta rekla da treba apostole. Nas vidioce ona je izabrala, a vi trebate biti apostoli tih poruka, živeći ih i pokazujući to svojim primjerom. Zato nema potrebe da vi meni zahvaljujete, onda i ja vama moram, a najbolje da se svi zahvalimo Majci Božjoj i dragom Bogu što je šalje.