Pošaljite nam svoje svjedočanstvo sa fotografijom | Katica Kišićek | Branka Majdančić | Katarina Tutić | Zoran Stojanović | Aide Monsell | Zajednica Cenacolo | John Darwish | Majda Borec | Katarina Čelarević

AIDE MONSELL:
MOLITVA ČINI ČUDESA

Aide Monsell, koordinatorica molitvenog pobratimstva "Pohođenje" za Irsku, sretna je što je taj pokret zaživio u njenoj zemlji i što broji više od 300 članova, među kojima ima i svećenika i časnih sestara. Njezino svjedočanstvo veoma je dirljivo, stvarno i dokumentirano. Ona neumorno svjedoči svoje predanje Gospodinu i stalno se vraća u Međugorje da se zahvali za ozdravljenje Isusu i Njegovoj Majci, kao i molitvenom pobratimstvu koje je cijelo vrijeme molilo za njezino ozdravljenje. Svoje svjedočanstvo rado je podijelila i sa čitateljima "Glasa mira".

- Iskustvo hodočašća do 1994. godine bilo mi je sasvim nepoznato! No, najednom sam osjetila potrebu da posjetim Međugorje, o kojem sam mnogo toga čula. Tako je i bilo, uskoro sam se našla u Međugorju, gdje sam poželjela susresti se s fra Jozom Zovkom. Došavši na Široki Brijeg, ušla sam u crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije s namjerom da se pomolim. Prizor koji sam zatekla bio je veličanstven, Crkva je bila prepuna ljudi koji su zajedno s fra Jozom molili. Nakon molitve, za oltarom su se izmjenjivali ljudi koji su nešto govorili na meni nerazumljivom hrvatskom jeziku! Napokon se obratila i jedna gospođa na engleskom (kasnije sam saznala da je to Peg Fenell iz SAD-a) koja je svjedočila o djelovanju molitvenog pobratimstva "Pohođenje", preporučivši taj molitveni pokret u molitve nazočnih, naglasivši kako je potrebno moliti da se to zajedništvo proširi i na druge zemlje, osim Amerike i BiH!

Osjetila sam da bih mogla učiniti nešto da taj molitveni pokret zaživi i u Irskoj. Hvala Bogu, uskoro su mnogi u svome srcu prepoznali potrebu za takvim zajedništvom i odgovorili na poziv Kraljice mira!

No, u travnju 1995. dogodilo se nešto strašno. Liječnici su ustanovili da imam rak dojke i zakazali mi operaciju početkom lipnja. Ja sam im rekla da je to neizvedivo, jer sam svim srcem željela biti u Međugorju. Liječnici su udovoljili mome zahtjevu i odgodili operaciju tjedan dana. Svojim molitvenim prijateljima povjerila sam svoj problem i svi su obećali da će za mene moliti. Ljubav i suosjećanje koje sam vidjela u njihovim očima dali su mi novu snagu - bila sam sigurna da će ti ljudi, ta zajednica, biti Šimun Cirenac na mome križnom putu! Po završetku programa, fra Jozo je molio pojedinačno nad svakim od nas i ja sam se u tom trenutku osjećala blagoslovljenom. Poslije toga bez poteškoća popela sam se na Brdo ukazanja i Križevac. Iz Međugorja vratila sam se u Dublin s novom nadom, povjerila sam svoju bol u Očeve i Majčine ruke, uvjerena da sam u Njihovim rukama zaštićena. Došao je i dan operacije, no nisam osjećala strah, znala sam da je moja molitvena obitelj povezana sa mnom u duhu!

Zanimljivo je bilo gledati začuđena lica liječnika, koji su pokušavali pronaći način kako da mi objasne uzaludnost operacije. Jer, prilikom operacije nisu pronašli ni traga kancerogenim stanicama iako je karcinom nedvojbeno postojao prije odlaska u Međugorje. U tom trenutku sam bila svjesna da se u mom životu dogodilo veliko Božansko djelo! Ta spoznaja je izmijenila cijeli moj život i od tada je svaki trenutak mog života zahvala Gospodinu za ljubav kojom me uslišao. Ja uistinu mogu posvjedočiti vjerodostojnost Gospine poruke da molitva čini čudesa!